Marijan
Gal - rodio se 1965. u Koprivnici, a mladalaštvo provodi u povijesnom Kunovcu
- gdje su 1903. godine pale ustaničke žrtve seljaka u borbi za narodne pravice,
pružajući žestok otpor Khuenovoj mađarizaciji.
Zarana se u ovog umjetnika probudila ljubav prema zavičajnosti, posebno, u
likovnom izričaju i likovnoj kulturi uopće.
On odabire i diplomira radni poziv vezan za kompjutersku obradu podataka.
Neslućene mogućnosti elektronsko vizualnih impulsa, usmjeravaju Marijana Gala,
da svoj umjetnički izraz bazira na plohi, koja ima neiscrpne mogućnosti simboličkog
značaja i variranja u arhitekturi kojom oblikuje svoju ideju.
U takvom pristupu - autor se oslanja na unutrašnji doživljaj i pronalaženje
rješenja za sve fenomene kromatskog ili akromatskog međuznačenja lika i površine,
ujedno, snažno motiviran bitnošću poruke, koja ima kako misaoni tako i općeljudski
karakter.
"Geometrija" kao opredjeljenje umjetničkog govora, nije posve nova
u likovnom stvaralaštvu, ali zakonitosti lika i boje - ovdje dobivaju sasvim
novu dimenziju. Naime, ploha ima pravo značenje jedino u međuzavisnosti s
drugim plohama i karakteristikama kolorita. Tu likovi mozaički korespondiraju
a značenje im je u veličini, lociranju, smjeru, harmoniji, intenzitetu...
Kompozicija asocira temu općim dojmom u kome se smjenjuju, čas naglašeni tvrdi
ritmovi, čas nizovi mekanih prijelaza, koji ideji daju trajnu dinamičnost,
ponekad višeznačnost ili naprosto kao vizuelni simbol koji golica maštu i
potiče nas na razmišljanje i vizualno osmišljavanje te pronicanje u bit poruke.
Tako se ova geometrijska apstrakcija pretvara u metafizički realizam, koji
ima sasvim osobnu mjeru u vizuelnoj komunikaciji - posredstvom umjetničkog
izričaja i vizualnog doživljaja.
Međuplošna konstrukcija, kao crta, bitno ograničava svaku plohu, oduzimajući
joj svaku dvosmislenost kao detalju. Tako razgraničenost međuprostora objedinjuje
čvrstinu općeg dojma i jedino tako mogu plohe međusobno zadržati međuznačje
ploha s plohom - boja s bojom.
U svom
stvaralaštvu Marijan Gal, ujedno, želi ukazati - da se o najbitnijim ljudskim
fenomenima treba "govoriti" prvenstveno kroz umjetnost. Umjetnost
je za Gala traženje i pronalaženje istine koja može snažno oplemeniti ljudsku
dušu.
Lako ćemo doživjeti Trojedinstvo Boga koje je u
liku trokuta razapeto na križu, jer ljudska oholost, posebno u suvremenim
zbivanjima, sve gazi - Oca, Sina i Duha svetog. Zapažamo trajni smisao u milosti
Blažene Djevice Marije i Božanskom Otkupljenju
Isusa Krista - koji je čovječanstvu neprolazni uzor u svim vremenima.
Marijan Gal se poetično penje stepenicama do neba,
do univerzuma u kome magnetske
sile u sferi
spiralnih kristala - ostvaruju kosmičko programiranje.
U svom životu, reklo bi se, isto programiranom, Marijan Gal se dosta iscrpljuje
u obogaćivanju osobne kolekcije umjetničkih djela naših i stranih umjetnika,
a sistematizirao je veći broj djela umjetničkog obrta.
Dakako, izražajno traženje u primjeni svog izričaja navelo je Marijana Gala
da prostor kao iluziju dubine - ostvari pravim prostorom u kom se tema raščlanjuje
na zasebnosti detalja i komponira na više prozirnih ploha postavljenih jedna
za drugom. Svakako, ovo je nov način ovakvog tretmana u našoj primjenjenoj
umjetnosti, a sam postupak ima mnogo tehničkih mogućnosti - od primjene u
vizuelnom komuniciranju do svjetlosnih i lokacijskih efekata.
Suvremen pristup simbolu priopćavanja zahtijeva jednostavnost i jasnoću, blještav
kolorit i kratkoću poruke, stvaranje općeg estetskog ugođaja, trajnost i ekonomičnost.
Poseban vizuelni efekt ovog rješenja čini promjenljivost sveukupnog dojma
mijenjanjem kuta gledanja, pa kao stabil ili mobil, zaodjeven slojevitom dubinom
i osmišljenim osvjetljenjem - asocira na sasvim oseban pristup modernom vitražu.
Dakako, umjetnik u svom radu koristi suvremena elektronska pomagala, ali samo
kao efikasnu olakšicu u dinamičnosti tehničke izvedbe.
Konačno, i ova umjetnost ima tijek i svog autora, pa budimo uz njih, kako sa željama, tako i sa zahvalnošću.
Pero Markić,
prof. likovne umjetnosti
Koprivnica, 25.3.1998.
